Letnje učionice

Letnje učionice – učenje kroz igru na otvorenom otvara nove vidike

Kako deca uče kad im je nebo plafon?
Nekad su učionice imale četiri zida, tablu i redove klupa. Danas, sve češće, učionice imaju – krošnje, travu pod nogama i vetar u kosi.
Ideja „letnjih učionica“ možda zvuči kao nešto novo, ali u mnogim zemljama, posebno u Skandinaviji, to je deo svakodnevnog života. Tamo deca, bez obzira na hladnoću, gotovo uvek borave napolju. U parkovima, dvorištima, pa čak i u vrtićima gde – verovali ili ne – bebe spavaju napolju, u kolicima, dok sneg lagano veje.
Roditelji u Norveškoj, Finskoj ili Švedskoj ne razmišljaju o „promaji“, već o tome koliko je korisno disati čist vazduh. Veruju da deca koja provode vreme napolju bolje spavaju, imaju jači imunitet i mirniji duh. I nauka to potvrđuje: deca koja uče u prirodi su srećnija, smirenija i imaju razvijeniju koncentraciju.

Kod nas, s druge strane, i dalje preovlađuje onaj refleks – „bolje da su unutra“. Strah od vetra, kiše i prehlade često nas spreči da deci pružimo ono što im je najprirodnije – boravak na otvorenom. Ipak, polako se nešto menja. Vaspitači, učitelji i roditelji sve više primećuju koliko su deca spokojna i radosna kad su napolju. Počinjemo da shvatamo da deca provodeći vreme napolju rešavaju razne situacije koje im podižu samopouzdanje i razvijaju kritičko mišljenje. Tako su nastale prve letnje učionice – prostori u kojima se uči, stvara, mašta i druži pod vedrim nebom.
Letnja učionica može biti jednostavna drvena platforma u dvorištu vrtića, pokrivena klasičnim krovom ili pokrivena tkanininom, ili pak mala pozornica pod senkom drveta. Neka deca uče dok sede na klupama od drveta, neka dok stoje, a neka dok leže na travi i gledaju oblake. Mi odrasli treba da im pomognemo da budu ‘svoji’, jer različitosti pokreću svet napred.
Za vrtiće su posebno šarmantna rešenja u obliku voza – mali vagoni u kojima deca „putuju“ kroz maštu, smišljaju priče, igraju uloge, pevaju. U tim malim „vagonima“ rađaju se prijateljstva, samopouzdanje i rečenice koje često iznenade odrasle.

Letnje učionice mogu biti pokrivene ili nepokrivene, u zavisnosti od prostora. One ne zahtevaju mnogo – samo volju i želju da se deci pruži sloboda. A deca, kad im to date, odmah počinju da uče na svoj način – ne zato što moraju, nego zato što žele.
Priroda je najbolja učionica koju možemo zamisliti. U njoj dete uči da posmatra, sluša, istražuje. Zna da zemlja ima miris, da kiša može biti prijatelj, da buba nije neprijatelj. Učenje kroz igru na otvorenom razvija maštu, pažnju, koordinaciju, ali i emocionalnu stabilnost.
Kada dete samo otkrije kako se menja boja lista ili od čega nastaje senka, to znanje postaje lično, duboko, trajno.
Učenje napolju smanjuje stres i napetost, a povećava radost i povezanost sa drugima. I najvažnije – deca koja provode vreme napolju ređe su bolesna i imaju više energije. U prirodi, sve postaje jednostavnije.
Mnoge škole i vrtići u Srbiji već su napravile svoje prve letnje učionice. Neke od drveta, neke od metala, neke samo kao prostor pod drvetom sa improvizovanim stolovima. Nije važno kako izgledaju – važno je da postoje. Jer svaka od njih znači korak ka zdravijem, slobodnijem detinjstvu.
Kompanija Jeladom već godinama razvija i izrađuje letnje učionice namenjene upravo tome – da deci pruže prostor za igru, istraživanje i zajedništvo. Njihove učionice mogu biti klasične, kružne, u obliku voza ili male drvene kućice. Sve su napravljene od prirodnih materijala i osmišljene tako da traju godinama.
Ako želite da pogledate ideje i modele, možete ih pronaći na sajtu decija-igralista.rs/letnje-ucionice. Jer letnja učionica nije samo mesto. To je ideja – da deca uče dok se smeju, da istražuju dok dišu punim plućima, da im dan u školi ili vrtiću ne znači sedenje, već pokret, prirodu i slobodu.
